Adresa: Petrinjska 3, Zagreb, 1846. – 1947.
Najstarije dobrotvorno društvo u Zagrebu.
„Društvo čovječnosti već po svom imenu pokazuje da radi za čovjeka bez obzira na stalež, vjeru i jezik. Bilo je to prvo humanitarno društvo u Zagrebu a osnivači su članovi židovske obitelji Epstein koji su željeli na taj način uspostaviti most prema svim narodima i vjerama koje žive na ovim prostorima. Postavivši si taj cilj društvo je ispunilo jednu veliku prazninu u gradu koji se je izgrađivao u moderan grad na dunavsko-jadranskom putu, dakle na putu iz srednje Europe na Sredozemlje. Društvo čovječnosti održalo se i djelovalo je punih stotinu godina, nekad s većim, a nekad s manjim intenzitetom, ali uvijek tako da se njegova prisutnost osjećala u zagrebačkoj sredini, jer su koncerti i lutrije koje je priređivalo za srednji građanski stalež, ali i obroci koje je dijelilo ili prodavalo po jeftinim cijenama gradskoj sirotinji, radnicima i đacima bili od svih priznavani kao poželjan smjer suradnje svih građana Zagreba.“
Društvo je osnovano 6. siječnja 1846. godine od strane imućnog židovskog poduzetnika Jakova Epsteina. Pravila društva javno su objavljena a u njima su navedeni ciljevi društva koji se mogu svesti na 3 glavne aktivnosti:
Radu društva pomogao je i Oktroirani ustav iz 1849. godine po kojem je Hrvatska dobila veću neovisnost od Mađarske čime se razvio društveni i politički život u Hrvatskoj. Nakon uvođenja apsolutizma 1851. provedena je revizija svih društava, pri čemu je Carsko Namjesništvo odobrilo djelovanje Društva Čovječnosti (1853.) no Društvo je bilo pod kontrolom Komesarijata, što je značilo da nije moglo sredstva trošiti po svojoj volji. Ova situacija se poklopila i s financijskim problemima Društva – 1854. i 1855., kada nije uplaćena niti jedna donacija Društvu. Godine 1857. Društvo ima preko 200 članova a član društva je i ban Josip Jelačić sa suprugom.
Financijski oporavak Društva dogodio se 60-ih godina 19. stoljeća. Društvo je skupljalo novčane priloge od brojnih znamenitih osoba poput Juraja Haulika, cara Franje Josipa I, nadbiskupa Strossmayera. Godine 1864. Društvo ima financijsku zalihu od 7850 forinti u papirima i 1850 forinti u novcu.
Društvo je 1871. proslavilo 25 godina rada koncertom u Hrvatskom narodnom kazalištu.
Društvo Čovječnost je 1. ožujka 1875. otvorilo prvu Pučku kuhinju u Zagrebu (prva Pučka kuhinja u Austro-Ugarskoj otvorena je 1873. u Beču), a uz siromašne građane kuhinja je hranila i siromašne učenike srednjih škola. Bitno je napomenuti da je Gradska općina pomagala Pučku kuhinju kroz odobravanje godišnjih subvencija za rad. Prva adresa Pučke kuhinje bila je u Skalinskoj 7. Svake godine Društvo je organiziralo je tombolu na Jelačićevom trgu. Da bi se namaknuo novac potreban za rad Pučke kuhinje organizirane su pučke javne tombole. Svake godine Društvo je organiziralo tombolu na Jelačićevom trgu. Za tombole je bio velik interes među Zagrepčanima – prve godine na tomboli je sudjelovalo više od 4000 njih.
1888. g. prilikom posjete Zagreba, Društvo je donirao i prestolonasljednik Rudolf Habsburg – tom prilikom Društvu je dodijelio 250 forinti, a Pučkoj kuhinji 200 forinti. Zanimljivo je napomenuti da je Stjepan Radić, tijekom školovanja u gimnaziji u Zagrebu koristio usluge Pučke kuhinje Društva Čovječnosti a Pavle Radić je dobivao novčanu pomoć od Društva.
Društvo je 1895. kupilo kuću u Petrinjskoj 3, gdje je 1896. sagradilo novu zgradu za Pučku kuhinju.
Podaci o funkcioniranju Pučke kuhinje su zbilja fascinantni. Od hrane su nudili kruh, juhe, variva i meso. No, 1916., 1917. i 1918. godine više se nisu dijelile juhe i meso, već samo kruh i varivo. O tome koliko je otprilike porcija podijeljeno u Pučkoj kuhinji, govore sljedeće brojke: 1913. godine njih 160.591, 1914. ukupno 195.593 porcija, 1915. godine 195.714, 1916. njih 130.758, 1917. godine 169.037, a 1918. ukupno 158.329 porcija.
Tijekom I. svjetskog rata Društvo je podupiralo siromašne, dajući im besplatnu hranu i novčanu potporu.
Od 1919. zbog financijskih problema, Pučka kuhinja je zatvorena, a Društvo se ograničilo na davanje novčanih potpora siromašnim sugrađanima, davanjem pomoći za sahrane te doznaka za kruh i mlijeko.
Prema promijenjenim pravilima iz 1924., svrha društva sužena je na:
a) Novcem ili načinom kojim se bijeda najuspješnije ublažiti dade podupirati uboge objega spola, osobito pak udove i siročad, koja živi u Zagrebu a da ne može si zaslužbom pribaviti životne potrebe
b) Podupirati uboge i vrijedne đake srednjih i sličnih škola
Uz navedeno, Društvo je potpomagalo i razvlašteno plemstvo koje se nije snašlo u novim društvenim uvjetima te su donirali pakete za Božić i Uskrs.
1928. vodstvo Društva imalo je ideju prebacivanja svih humanitarnih društava u prostore Čovječnosti u Petrinjskoj 3, kako bi se društva povezala te osnovala Koordinacija za njihov rad, no zbog Beogradskog atentata ove aktivnosti su zaustavljene.
Dolaskom Velike ekonomske krize 1929. rad Društva se ponovno intenzivirao, a 1931. je podijeljen iznos od 230 722 dinara što je najveći podijeljeni iznos u povijesti Društva.
Godine 1938. izgrađen je novi Društveni dom Društva „Čovječnosti“ u Derenčinovoj 32 – zgrada je izgrađena donacijama članova, a poznata je kao prva zgrada u Zagrebu izgrađena od armiranog betona. Društvo u smanjenom obimu djeluje i tijekom II. svjetskog rata, ponajviše jer je velik dio istaknutih članova židovskog porijekla napustio Zagreb. Nakon rata postojali su pokušaji obnove rada Društva, te je proslavljeno i sto godina rada Društva, no odlukom iz 1946. Društvu je zabranjen rad pod obrazloženjem da država preuzima brigu o nemoćnima i potrebitima te je Društvo ukinuto 7. siječnja 1947.
Poznate osobe povezane s Društvom:
Jakov Epstein,
rođen je 1822. godine u Zagrebu u židovskoj porodici Samuela i Nanete Epstein. Odrastao je u Zagrebu s trojicom braće: Vatroslavom, Juliusom i Žigom. Trgovačku školu je završio u Zagrebu i Beču. Nakon školovanja bavio se trgovačkim i poduzetničkim radom, a istodobno je sudjelovao u javnom i kulturnom životu na prostoru Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije unutar Austrijskog Carstva. Aktivno je sudjelovao u Ilirskom preporodu, a od 1838. je i član Ilirske čitaonice. 1846. godine, Jakov je u Zagrebu sa svojom braćom utemeljio Društvo "Čovječnosti" (prije znano kao "Humanitaetsverein"), koje je pomagalo potrebite diljem Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Društvo čovječnosti je bilo prva dobrotvorna organizacija u Zagrebu, kojoj je Jakov u duhu ilirskog, ali i reformističkog pokreta, namijenio i prosvjetnu funkciju. Jakov je obnašao dužnost predsjednika Društva od 1846. do 1856., a od 1856. do 1858., bio je i njegov glavni ravnatelj. Bio je član novoosnovanog upravnog odbora društva "Slavenske lipe" koje je djelovalo 1848. i 1849. pod geslom francuske revolucije o slobodi, jednakosti i bratstvu podržavajući ideju preuređenja Habsburške Monarhije na federalnom principu. Jakov se zalagao se za unapređenje trgovine i obrta, prometa i gospodarstva. 1849. je predložio osnutak trgovačko-obrtničke komore, što je ostvareno 1852. godine. Stanovao je u Vlaškoj ulici 17 u kući grofa Janka Draškovića. Za predsjednika zagrebačke Bogoštovne izraelske općine izabran je 19. lipnja 1853. i tom se prigodom u velikom programatskom govoru zalagao za konsolidaciju i razvoj općinskih institucija. U njegovo doba zagrebačka općina je molila bečku općinu za pomoć u izgradnji sinagoge (21. rujna 1854.), obrazlažući to rečenicom: "Bogomolje povezuju raspršeni Izrael i karika su onog snažnog lanca koji obuhvaća Izrael. Zbog nastojanja da pomogne svim onima kojima je pomoć bila potrebna, i nemogućnost da to učini, Jakov je bio doveden u tešku materijalnu situaciju. Da bi se riješio nagomilanih dugova započeo je nove poslove s osiguranjem i reosiguranjem, ali je upao u nove financijske poteškoće. Pritisnut zahtjevima vjerovnika, Jakov je na putu za Beč pokuša samoubojstvo skačući pod vlak. Pružena liječnička pomoć nije mu pomogla te je Jakov Epstein je preminuo 26. listopada 1859. u badenskoj bolnici.
Ban Josip Jelačić,
general i ban hrvatski, dalmatinski i slavonski od 1848. do 1859. godine, član plemićke obitelji Jelačić. Ukinuo je kmetstvo i sazvao prve izbore za Hrvatski sabor. Kao vojskovođa je pobijedio u nizu bitaka protiv ustanika u Habsburškoj Monarhiji za vrijeme Revolucije u Mađarskoj 1848. godine.
Juraj Haulik,
hrvatski kardinal, stožernik i zagrebački nadbiskup. Teologiju i filozofiju studirao je u Trnavi, Ostrogonu i Beču. Zaslužan je za uvođenje hrvatskog jezika u škole i javne poslove, za osnivanje Matice ilirske, a njegovim nastojanjem utemeljeno je Gospodarsko društvo Sv. Jeronima te je uredio park Maksimir. Zauzimao se za osnivanje osnovnih škola i novčano pomagao kulturne i dobrotvorne ustanove, a podupirao je i narodni preporod u Hrvatskoj i odupirao se mađarizaciji. Imenovan je 1852. prvim zagrebačkim nadbiskupom metropolitom, a 1856. i kardinalom. Namjesnikom banske časti bio je u razdoblju 1840. do 1842. te od 1845. pa do imenovanja Josipa Jelačića banom 1848. godine.
