Adresa: Preradovićeva ulica 29, Zagreb, 1917. – 1947.
Predsjednik i osnivač bio je Šandor A. Alexandar – sve do smrti 1929. godine.
Dobrotvorno društvu „Prehrana“ smatralo se slijednikom Društva za prehranu siromašne školske mladeži pučkih škola grada Zagreba i Društva za prehranu siromašnih obitelji mobiliziranih vojnika, osnovanog 1911. godine.
Iako je društvo nastalo 1914., odobravanje pravila društvu Prehrana provedeno je 3. kolovoza 1917.; u biti je bilo ozakonjenje rada Društva za prehranu siromašne školske mladeži grada Zagreba tijekom više od tri ratne godine poslovanja bez odgovarajućega pravilnika.
Ciljevi i misija Društva:
Društvo je 1919. preuzelo Pučku kuhinju Društva „Čovječnosti“ u Petrinjskoj 3 te je od osnutka do 1925. godine podijelilo 15 milijuna besplatnih obroka.
S vremenom je "Prehrana" postala glavno i umalo jedino središte za pribavljanje jeftine hrane u gradu Zagrebu, zbog čega je kralj Karlo dodijelio Šandoru Aleksanderu nasljedno ugarsko plemstvo s pridjevom »od Sesveta«. Tome u čast bila je sazvana svečana sjednica Društva, na kojoj je istaknuto kako je upravo zasluga predsjednika "Prehrane" što nitko u Zagrebu nije umro od gladi tijekom svih ratnih godina. Ako vijesti i nije u potpunosti za vjerovati, a teško je i provjeriti ovakve navode, sigurno jest da bi bilo puno više gladnih bez postojanja različitih vidova poslovanja Društva za prehranu, te je upitno kako bi Društvo radilo pod upravom neke druge osobe s manje poslovnih i privatnih veza.
Nakon što je Šandor Aleksander preminuo 1929. godine njegovi nasljednici organizirali su snimanje filma o njemu i karitativnom radu "Prehrane", a rezultat je dokumentarni film Prehrana (1930.).
Poznate osobe povezane s radom Društva:
Šandor Aleksander, poznat kao "Der Berühmte" (Plemeniti),
rođen u Zagrebu 1866. godine u uglednoj židovskoj obitelji Aleksander. Aleksanderov otac, Jonas Alexander, bio je trgovac koji je preselio u Zagreb iz Gradišća u Austriji. Majka Roza Stern Aleksander bila je iz ugledne i utjecajne zagrebačke židovske obitelji Stern. Aleksanderov otac bio je gradski zastupnik u Zagrebu, član ravnateljstva Hrvatske trgovačke i obrtničke komore u Zagrebu i podpredsjednik Zagrebačke štedionice (danas Zagrebačka banka).
Bio je znan kao ekonomski stručnjak koji je 1924. objavio članak u časopisu Bankarstvo. Od 1905. do 1910. godine, Aleksander je bio zastupnik u gradskoj skupštini Grada Zagreba. Godine 1909. imenovan je osobnim savjetnikom cara Franje Josipa I. Aleksander je radio i bio član u više od 60 društava. Bio je član vijeća, podpredsjednik i doživotni počasni predsjednik Hrvatske trgovačke i obrtničke komore. Radio je kao blagajnik, kasnije i kao potpredsjednik Trgovačkog doma u Gajevoj 1. Isto tako je služio kao počasni podpredsjednik Saveza trgovaca za Slavoniju i Hrvatsku. Radio je u mnogim bankama i tvornicama, pa je tako primjerice bio odbornik, član ravnateljstva i podpredsjednik Banke za trgovinu, obrt i industriju d.d. u Zagrebu. Član je nadzornog odbora u Hrvatskoj vjeresijskoj banci d.d. i Hrvatskoj trgovačkoj banci d.d. U Hrvatskom trgovačkom društvu Merkur od 1885. je potpredsjednik, 1892. predsjednik, te od 1910. počasni predsjednik. U Merkuru se zalagao za razvitak strukovnog školstva. Za vrijeme Prvog svjetskog rata osnovao je i bio predsjednik Ratne štedovne-predujmovne zadruge Merkur. Aleksander je bio većinski dioničar Prve hrvatske tvornice strojeva i ljevaonice željeza u Zagrebu. Djelujući u Društvu za promet stranaca poticao je razvitak hrvatskog turizma. Isto tako je posjedovao većinski paket dionica Hotela Schlesinger Palace (danas Hotel Palace) u Zagrebu.
Šandor Aleksander je bio veliki dobročinitelj i filantrop, kao i njego brat, koji je darovao veći dio svoje zarade. 1908. osnovao je Društvo za prehranu siromašne školske mladeži pučkih škola grada Zagreba u Draškovićevoj 7, a u kojem je ujedno bio i blagajnik. Brine se i za Hrvatsko akademsko društvo tj. podupire i pomaže siromašne sveučilišne građane. Svako društvo koje je imalo tu sreću da im Šandor Aleksander bude blagajnik, nikada nije imalo financijskih problema. Za vrijeme Prvog svjetskog rata, Aleksander organizira i velikim dijelom snosi troškove Odbora za potpomaganje nezaposlenih i invalidnih namještenika trgovačko-industrijalnih struka i novčanih zavoda, a u kojem je služio kao predsjednik.
