Šetnja kroz povijest udruživanja u Zagrebu

UVOD

Povijest udruživanja u Republici Hrvatskoj ima dugu i bogatu povijest koja započinje sa srednjovjekovnim bratovštinama koje se mogu smatrati pretečama udruga kakve danas poznajemo. Ipak procvat udruživanja i civilnoga društva događa se u 19. stoljeću, prvenstveno u Zagrebu gdje uglednici iz društvenoga i političkoga života osnivaju udruženja s ciljem razvoja grada te pomoći socijalno ugroženim sugrađanima. Vrlo živa djelatnost društava općenito, a posebice raznoraznih dobrotvornih i humanitarnih društava, jedna je od odlika razvijenoga građanskoga društva, koja je naročito dolazila do izražaja u velikim gradskim sredinama. U velikim europskim središtima društva su se masovno osnivala sredinom 19. stoljeća, dok je u Hrvatskoj znatniji broj društava osnovan tijekom posljednja dva desetljeća spomenutog stoljeća.

Koliko je udruživanje u različita društva bilo važna i samorazumljiva sastavnica u životu građanskoga sloja krajem 19. stoljeća te na početku 20. stoljeća svjedoči činjenica da je u nevelikom Zagrebu 1905. godine bilo 114 društava, što je činilo 14,08% svih društava u Hrvatskoj i Slavoniji. No, zagrebačka su društva okupljala 85.170 članova ili 45,57% ukupnoga broja članova svih društava. Pri tome ističe se podatak o broju članova jer je premašivao ukupan broj stanovnika grada, ali ta činjenica ne treba čuditi s obzirom da su pojedinci bili članovi većeg broja društava. Štoviše, najistaknutije javne ličnosti bile su članovi nekoliko desetaka društava, a zagrebačka su društva imala znatan broj članstva s prebivalištem izvan Zagreba. Godine 1913. u gradu je dosegnuta brojka od 168 društava svih profila (dobrotvornih, strukovnih, pjevačkih, sportskih i vjerskih), a do kraja 1918. broj je narastao na 181 društvo, uključujući njih osam za koje se navodi da su djelovala te godine. 

Višestruki su razlozi osnivanja udruga - obrazovni, humanitarni, književni, umjetnički, učiteljski, radnički, itd. Svaka udruga ili društvo imalo je svoja pravila, koja su u početku pisana latinskim, njemačkim ili talijanskim jezikom, rjeđe hrvatskim, ali od sredine 19. stoljeća, u vrijeme preporoda i nakon što je Hrvatski sabor 1847. proglasio hrvatski jezik u štokavskome izgovoru službenim jezikom u Hrvatskoj, i sve udruge, koje to nisu već ranije učinile, svoja pravila pišu isključivo hrvatskim jezikom. Prema pravilima ili statutima, svaka udruga ili društvo građana ima i osnivače  -  utemeljitelje, te pokrovitelja, predsjednika, dakle upravni odbor, te počasne i financijske članove, koji su i podupirući članovi. Uz tijela udruga zanimljivo je napomenuti da udruge redovito održavaju skupštine te izvještavaju članove (o kojima se vodi evidencija) o aktivnostima. Svi članovi su pretežno muškarci, no od kraja 19. stoljeća sve veći broj žena uključuje se u ovaj oblik društvenoga života. Pravila su se također mijenjala i dopunjavala, već prema potrebama vremena, ali i zahtjeva političkih vlasti koje su ih morale odobriti kako bi udruga mogla javno djelovati. 

U nastavku dajemo prikaz šest društava koja su djelovala na području grada Zagreba, s pregledom adresa na kojima su djelovala, povijesti uspostave i djelovanja društva te poznatih osoba koje su obilježile djelovanje društava.